Kakvoća voda

Istarski poluotok je najveća jedinica s vlastitim i specifičnim hidrogeološkim i hidrološkim karakteristikama bez izrazite povezanosti s neposrednim zaleđem. Površinske tekućice i podzemne vode predstavljaju značajne vodne resurse Istre.

Sukladno odredbama Zakona o vodama (NN br. 107/95) sustavno praćenje kakvoće voda predmet je programa koji su u ingerenciji Hrvatskih voda.

Rezultati praćenja kakvoće voda omogućavaju donošenje temeljnih planskih osnova za upravljanje vodama na razini Republike Hrvatske i Istarske županije.

Praćenje kakvoće površinskih vodotoka - Dragonja, Mirna, Raša, Boljunčica i Pazinčica provodi se sustavno od 1980. godine, dok se akumulacija Butoniga prati od 1990. godine.

Složeni hidrogeološki odnosi, prvenstveno uvjetovani brojnim specifičnostima kretanja vode u krškom podzemlju, su ostavili brojne nepoznanice kako i svezi s priljevnim područjem izvora i zalihama podzemnih voda i s tim u svezi mogućnošću povećanja crpnih količina na lokaciji zahvata, tako i sa zaštitom izvora.

Praćenje kakvoće voda izvora i bunara koji su uključeni ili potencijalni za vodoopskrbu provodi se od 1983. godine.

U cilju dobivanja što reprezentativnijih pokazatelja kakvoće voda na izvorima i bunarima Istarska županija od 1997. godine financira program praćenja s kojim se nadopunjuje program Hrvatskih voda.

Program provodi Zavod za javno zdravstvo Istarske županije. Rezultati ispitivanja se statistički obrađuju i jedanput godišnje dostavljaju na usvajanje u vidu Izvještaja . Poglavarstvo Istarske županije razmatra izvješće i usvaja Zaključak.

 

Podaci o kakvoći vode za piće